Da bi se opisalo dostojanstvo apostolata na koji Legija poziva svoje članove, kao i njegova važnost za Crkvu, ne mogu se naći izražajnije riječi nego što su sljedeće mjerodavne izjave:

"Laici stječu dužnost i pravo na apostolata iz samog svog sjedinjenja s Kristom. Njih, koji su po krstu ucijepljeni u mistično tijelo Kristovo, po potvrdi ojačani snagom Duha Svetoga, sam Gospodin dodjeljuje apostolatu. Posvećuju se u kraljevsko svećenstvo i u sveti narod (usp. 1 Pt 2,4-10) da svim svojim djelima prinose duhovne žrtve i posvuda svjedoče za Krista. Sakramentima, a naročito u presvetoj euharistiji, podijeljuje se i hrani ljubav, koja je- rekli bismo- duša svega apostolata." (AA 3)

Već je Pio XII govorio: 'Vjernici, točnije laici, nalaze se u isturenim linijama života Crkve, po njima Crkva je životno počelo ljudskoga društva. Zato oni, posebno oni, moraju biti sve više svjesni ne samo da pripadaju Crkvi nego da jesu Crkva, što će reći zajednica vjernika na zemlji pod vodstvom zajedničke glave, Pape, i snjim u zajedništvu biskupa. Oni jesu Crkva."(CL 9)

CILJ MORA BITI DA SE PREMOŠĆUJU RAZLIKE

Legija mora svjesno suzbijati podjele i nebrojena neprijateljstva koja postoje u svijetu. To suzbijanje mora početi u Legijinoj temeljnoj ustrojbenoj jedici, tj. u prezidiju. Bilo bi potpuno isprazno kada bi Legija govorila o premošćivanju razlika ako bi u isto vrijeme duh nejedinstva u njezinim vlastitim redovima bio očit. Legija zato treba razmišljati u smislu jedinstva i ljubavi Mističnoga Tijela te se treba nastojati ustrojiti u skladu s time. Kada kao sulegionare u prezidiju zajedno okupe ljude što ih je svijet prije toga razdvajao, postignuto je nešto uistinu veliko.

LEGIJA MORA BITI U PRVIM BOJNIM REDOVIMA CRKVE

Legionari dijele Marijino uvjerenje u pobjedu njezina Sina; njezinu vjeru da je svaka moć grijeha na svijetu pobijeđena njegovom smrću i uskrsnućem. U svim bitkama što ih crkva vodi tu pobjedu Duh Sveti stvalja na raspolaganje u onoj mjeri koliko smo sjedinjeni s Gospodinom. Imajući to na umu, legionari bi svojim pouzdanjem i hrabrošću s kojima se prihvaćaju svladavanja velikih teškoća i zala današnjice trebali biti nadahnuć cijeloj Crkvi.

PRIJE ILI POSLIJE LEGIONARI SE MORAJU PRIHVATITI NAJTEŽIH ZADAĆA

Oko izbora radnih zadaća mogu se pojaviti dvojbe te bojazan da se njihovo rješavanje povjeri neiskusnome prezidiju. Ta bojazan općenito nebi trebala biti presudna kako se na nas ne bi primjenila izreka sv. Pija X. da najveća zapreka apostolatu jest to što ljudi dobre volje prečesto iskazuju plačljivost ili kukavičluk. Poželjno je da, ukoliko dvojbe ipak ostanu, prezidij najprije počne obavljati kakav jednostavniji rad. Kako sastanci budu slijedili jadan za drugim i stjecalo se iskustvo, pokazat će se da ima članova koju su sposobni obavljati i najteže poslove. Oni bi trebali biti raspoređeni na zadaću koja je u početku izazivala dvojbu, a drugi prema radnim potrebama i prema tome kako se koji član dotle pokazao na djelu. Čak i onda ako najteže zadaće obavlja svega nekoliko legionara, to vrlo pogodno utječe na rad drugih.